POKAJNICA

ponedjeljak, 01.06.2009.

moja mama i tata , topli dani Grese :)
- 21:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 28.04.2009.

BELI MESEC


VISOKO NAD GRADOM BELI MESEC STOJI,
I SVAKO POD NEBOM ZNA DA POSTOJI.,
A ONDA KAD ZAČUJES NESTVARNI GLAS
ZNAJ DA TI MESEC NUDI SPAS.
DACE TI SNAGE KUD GOD DA KRENEŠ
ČAK I AKO S*PRAVOG PUTA SKRENES.
SVAKO SAM SVOJU SUDBINU KROJI
A VISOKO NAD GRADOM BELI MESEC STOJI.
nE SEĆAN SE TAČNO, KAD JE MORA POČELA
U OKOVE ME LUDILA I UŽASA BACILA.
PAMTIM SAMO LEBDENJE IZMEĐU NEBA I TLA
APSURDNOG SVETA I UNUTRAŠNJEG ZLA.
AKO ME SRETNEŠ,NE DIŽI GLAVU
JER ĆEŠ VIDETI OČI ZVERI
I U NJIMA ĆEŠ PROČITATI STRAVU.
U MOM POGLEDU MESEC STOJI
I POSLEDNJE SEKUNDE TVOG ŽIVOTA BROJI.
PRIJATELJU , TVOJ VOZ KO ZNA KAD ĆE DOĆI
MOJ JE VEĆ TU, OPROSTI MORAM POĆI.

U VAŠIM KUĆAMA LJUDI MIR DUBOKI VLADA,
ALI MESEC TRAŽI DA JOŠ NEKO STRADA.
KAŽE DA VOLETI MORAM SVE ŠTO ĆU UNIŠTITI,
KAŽE, UNIŠTAVAJ JER VOLETI NE MOŽEŠ.
HOĆE DA RAZBIJEM SVE ŠTO POSTOJI,
DOK ON VISOKO NAD GRADOM STOJI..
SVAKO SAM SVOJU SUDBINU KROJI
A VISOKO NAD GRADOM BELI MESEC STOJI.
- 15:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Da on me voliii ...

I was born to love you
With every single beat of my heart
Yes, I was born to take care of you
Every single day...

I was born to love you
With every single beat of my heart
Yes, I was born to take care of you
Every single day of my life

You are the one for me
I am the man for you
You were made for me
You're my ecstasy
If I was given every opportunity
I'd kill for your love

So take a chance with me
Let me romance with you
I'm caught in a dream
And my dream's come true
It's so hard to believe
This is happening to me
An amazing feeling
Comin' through

I wanna love you
I love every little thing about you
I wanna love you, love you, love you
Born - to love you
Born - to love you
Yes I was born to love you
Born - to love you
Born - to love you
Every single day - of my life

An amazing feeling
Coming through

Yes I was born to love you
Every single day of my life

Go, I love you babe
Yes I was born to love you
I wanna love you, love you, love you
I wanna love you
I get so lonely, lonely, lonely
Yeah, I want to love you
Yeah, give it to me
- 14:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.07.2006.

ILOVACA NA ASFVALTU



Zamislite ne jedem kruh vec , dvadeset pet godina, koliko i postojim na ovom jebenom svjetu.
Nikad mi nije gusto i sto su me vise moji peglali da ga ubacim u prehranu tim su sanse bile sve manje da se to i dogodi.
Uvrnuto mozda , ali meni je islo sve bez njega i to je to , jednostavno bi mi kvario ukus hrane.
Prije tri dana `dogodio` mi se crni kruh sa sjemenkama svih vrsta plodova sjemenkastih i komadicima maslina ,
krupicama , sezamom , pervezarija cista ,
opio me okusom prava explozija divote .Bese to kruh koji se mogao jesti sa fetom istog unutra, kruh punjen samim sobom, krasno...
Tako sta mi od hrane nije prijalo godinama,ko osvezenje posle duge setnje pustinjom.
Takva zadovoljstva, poput, zaljubljivanja, sexa ljudska priroda zeli iskusiti opet i jos vise i jace i drukcije, zato i hrlimo za drogama, tako sam ga ja
kupila i sutra dan i uzivala u njemu ko` da mi je prvi put , u zraku se mogla osjetit vrelina orgazma ( preterujem , al` moze mi se)
necu vam reci jel do njega doslo .eekMnogi bi rekli da sam luda , a ja bih dodala i preterano iskrena , masta gura istinu van iz mene , isterivanje...

Ni kavu cjelu nisam ispila kada sam se sjetila te bolne istine ,danas mi je nestalo kruha, ,trka, podne i po , vanka 60c u hladu , pekara mi udaljena 19 sekundi zemljanim putem ,uputih se, zadovoljno.
Necete ni usnuti kakvu sam sliku imala pred sobom , na skalinima koje sam trebala ucinit do pekare , lezala je maca polu ziva, gledala me jednim okom , molecivo, ujedno stiskala zube prijeteci mi, od bola i straha,iako umorno i nejako.Skamenila sam se.Sta sad?? Uh osjecaja gadnog, tuga jaz i bol.
Po njoj su setale , odletale i doletale muhe i stale letece lesine,morala sam uciniti nesto.
Uzela sam je i prebacila u hlad za pocetak, videh da joj nesto sa stomkom nije u redu, podigla sam joj zadnju nogicu i videh rupu i u njoj crve koji je zivu jedu....





Trebalo mi je par minuta da se saberem i vidim sta dalje, trkom , poziv veterinaru, kaze treba je dovest u njega ali on moze tek popodne , krasno a, uh, i savjet nekakve masti ili praha antibiotskog bi mozda pomoglo, bivacin je bio u kucnoj ljekarni, trka do nje moje su je suze rashladjivale dok
posipah tonu praha po stomacnim izjelicama.
Morala sam poc na posao, nakon sedam ura odradjene satnice, vracala sam se doma u strahu, gde i kakvu cu je naci. U krugu od kilometar je nije bilo ,nisam je nasla ,nestala je, pretpostavljam da je nekom susjedu stvorila muku i da je zavrsila u kontejneru, kad bih mogla slagat i zavrsit ovo, rekla bih kako joj je prah pomogao i da sam je nakon dva dana vidjela kako se igra sa macama po travi i juri leptire i muhe, ali ma daj necemo se lagat.
Istina crvi nas svakako pojedu samo je grozno kad urane.
Kruha vise definitivno necu jesti, dug i bolno tezak je put do pekare, bojim se ici i nikakav uzitak vise ne postoji.
Mozda i mlijeko prestenem piti...
- 09:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 27.06.2006.

Marija drvena Gromaca

Posteno sam se udrvenila sljivovicom,
hodala ulicom i vikala ljudima ~Hej, tebe znam,znam odnekle!~
Bili su to neki ljudi koje sam vidjala , po autobusima ili na salteru u posti,
ali svi su nekud bjezali praveci se da nemaju veze sa mnom.


Zivot je brz, razumjeh ih, ne valja usporavati tempo,
a moze ih i zgaziti nesto ako uspore.


Poslije sam srela neke nepoznate tipove,
smjeskali su se i nesto govorili, pa smo isli do njih doma,
valjda na kavu.
Sjedila sam tamo nekih pet minuta ,dovoljno da osmotrim slije po sobi
koje su bile poljepljene i po ormaru, jedna od njih je bila i Uma Thurman.
Svaka cast momci imate ukusa.
Rekoh ~Ajd , bok, Gligo~,mislim da se nitko od nih nije tako zvao ,
ali jednom je bas pristajalo
Na telki je isao boks i pomislila sam ako ostanem tu buljiti u boks, bit ce pregadno.

Ima nakih stvari u jebenom zivotu, koje te stvarno uspiju uvjerit
da si jebeno sretna budala jer zivis.

O tom sam pocjela razmisljat kad sam izasla van, trazeci meni poznatu ulicu ,
praveci se da znam gdje idem,
mada me nije bilo briga uzivala sam
jer znam - imam svo vrjeme svjeta
za setat i istrazivat neke nove puteve do doma- ujedno sam
bila sretna sto nema na vidikovcu kakvog lokalnog
autobusa jer bi vjerovatno sjela u neki koji vodi ka nedodjirelandu i bila uvjerena da sam na
pravom putu
Pruga, tracnice koje zivot znace, vlak divljacki juri kraj mene , na sekundu sklopih oci
vlak u prolazi vrisne u par navrata - kao da gledam i slusam vlastiti zivot.
- 09:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 21.01.2006.

Pustinjsko zrno

Da, tvoja snaga treba meni,
tvoja riječ da vodiš me kroz pustinju moju,
da zaustaviš na crvenom
da upališ zeleno i
prevedeš me pogledom.
Od skora znam da te neizmjerno trebam,
da mi je dan bolan i težak ko godina
a pršljen slab i pustinjsko zrno jače bi držalo.
Ni to do skora nisam znala,da sam pustinja
sa jednim zrnom i bolno beše .al idem dalje...
Ti možda znaš ko sam,
ja ne znam ko si ti,
ali te imam u zrnu svom i osjećam te
i potreban si mi
sada svesna sam.
Neću te tražiti jer te ne zaslužujem
ali ti ćeš naći mene, možda, nadam se...
i nadam da požaliti nećeš , da te neću slomiti jer
zrno ovo lomi svo dobro pred sobom i zna da opeče jako..
Ali znam još jednu tajnu,
znam da ti imaš više zrna u pustinji svojoj,
da, zato te trebam i čekam ,
Iako, ide bez tebe svaki dan,prođe i noć,
bolno i tužno, živim, ali čekam te,
ma koliko ti trebalo da me pronađeš...
A kad me nađeš , e onda ćemo sve lako,
ti ćeš vladati mojim zrnom
ja ću biti pokorna tvojoj pustinji.
Ti ćeš uvjek biti jači i brži,
ja ću biti tu za sve što se tebi ne da.
I volećeš me
maziti i čuvati od oluja vrelih, koje peku i dušu i tjelo
i ja ću ti uzvratiti svom snagom svoje pustinjske nježnosti
jer znam kako je bez tebe teško i nimalo lako naći te i čekati...
Pa hajde sada sam ti odala skoro sve, čekam te,
biću tu u blizini, uvjek, vjerujem u to,
a ti dođi i ja ću te voljeti svakim atomom pustinjskog zraka.
I ako bude još stanara pustinje, koje ćemo skupa dosijeliti i njih ćeš ti
čuvati od vjetrova, a ja ću ti pomoći jer ćeš biti ti tu , uz mene..

Stojim,
suh i vreo zrak peče i boli,
ali čekam te dok god mi zrno ne odnese pustinja.




- 10:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>